Pivografija

Stvarnu pozadinu grupe otkrivamo u dalekoj 1983/84 i O.Š. Ada Prica u Stenjevcu - Zagreb, odnosno u njihovom tamburaškom orkestru gdje su Zok i Tedi imali prvi susret sa instrumentom srodnim obožavanoj gitari. Nekoliko stotina metara dalje u O.Š. Edvard Kardelj je išao mali rukometni Mozart teške kategorije zvani Suba, imao je devedesetak kila i tešku ruku, što će se pokazati presudnim za njegov kasniji glazbeni angažman (osim što je spavao u istoj sobi sa Zokom). Istovremeno, u Tuzli je živio dječak crne kovrčave kose i prilično problematičnog ponašanja, koji je savršeno govorio njemački zahvaljujući činjenici da se rodio u Njemačkoj. No, trebale su pune tri godine da bi se ova legendarna četvorka sastala i započela put popločen pivskim čepovima i zaliven bujicom hladnog napitka sa 3.8% alkohola. Iskreno govoreći, bili su tu u kombinaciji još dva frenda, ali su otpali zbog razloga koje sad nećemo navoditi. No, četvorka je imala bend i prije instrumenata i prije nego što su pijevac (Mile) i bubnjar (Suba) uopće imali iskustva sa svojim budućim ulogama u bendu.

Velika je šteta što nisu sačuvane kazete sa prvim snimcima obrada Ramonesa (7-11, R’N’R Highschool itd.) jer bi to bio ultimativni dokaz svim zlobnicima kako taj bend nije imao nikakvu perspektivu. U to doba (1987.) se Hladnom Pivu pridružio Stipe (danas Falschspieler) koji je svirao drugu gitaru. Tako je ova petorka nastavila sa bjesomučnim uvježbavanjem svega što im je bilo dobro (RAMONES, SEX PISTOLS, DEAD KENNEDYS, MOTORHEAD, AC/DC, JUDAS PRIEST, ZABRANJENO PUŠENJE, EL. ORGAZAM. STONES, BEATLES, AZRA, itd. itd.) dokazujući da i najbolja pjesma može zvučati grozno ako dodje u prave ruke. Ipak, kako svaki trud donese plodove, uz sastanke u parkiću i opijanje, bend je uspio složiti određeni repertoar i 21. 05.1988. održao svoj prvi i legendarni koncert u sklopu izviđačkog natjecanja u malom zagorskom mjestu Kumrovec. Već na tom koncertu je izbila tuča i nered, tako da je to utemeljilo zvuk grupe i dalo dodatni poticaj daljnjem radu. 1988. godina je obilježena i neuspjelim koncertom na Jarunu koji nije odsviran jer bubnjar benda koji je svirao prije nas nije htio dati bubanj, tako da smo u pola noći utovarili kopiju Marshalla u tramvaj i krenuli put Gajnica (šteta što tramvaj nije vozio do Gajnica).

Odsvirali smo i tri koncerta u tri dana u Društvenom domu tvornice RIS u zagrebačkom Vrapču pred našim mnogobrojnim djevojkama, prijateljima i rodbinom, te lokalnim alkosima. Oduševili smo i susjede okolnih zgrada općine Susedgrad, te izviđače na koncertu u omladinskom naselju Sedam sekretara SKOj-a u sklopu akcije Putevima borbe zagrebačkih ilegalaca, gdje smo Mile, Tedy i ja, uz jos dva kompića osvojili 2. mjesto na tom orijentacijskom natjecanju. 1989. je bila prijelomna jer Stipe odlazi iz benda, a nas četvorica snimamo prvi demo sa šest pjesama (Fur immer punk, Bonzo, Savršeni marginalci, Niemals, Buntovnik i Čelične zavjese) početkom rujna na četverokanalnom porta-studiju kod Jože na Trešnjevci. Tjedan dana nakon toga Mile i ja odlazimo u vojsku, a Tedi ostaje civil još tri mjeseca. Po povratku iz vojske 1990. počinjemo sa učestalim probama što rezultira pjesmama Princeza, Heroin, Dobro veče, Trening za umiranje, Buba švabe, Zakaj se tak’ oblačiš, Pjevajte nešto ljubavno. Iste pjesme uz prerađene Marginalce snimamo kod Denisa u Sopotu (kasnije poznatijeg kao Denyken) što sve skupa 1991. izlazi na kazeti u produkciji nezavisne kuće Megatherium rec. Našli su se tu i neki snimci iz skloništa i sa prvog dema pa je sve zajedno rezultiralo jednim raritetnim izdanjem koje danas ima visoku vrijednost. Uslijedili su koncerti u KSET-u i Video-teatru, gdje smo bili iznenađeni prijemom publike.

Poslije jedne svirke u KSET-u prišla su nam dva video-manijaka iz Dugava (kvart u Zagrebu) ponudivši nam snimanje video-spota za pjesmu po našem izboru. Mi smo se odlučili za Buba švabe, snimivši spot kod Mileta u kući za 200 DEM . Nevjerojatno je da je jedan od ta dva Dugavljana bio, glavom i bradom Robert Knjaz koji petnaest godina kasnije postao “blago nabildana i problematična” megazvijezda sa svojim megapopularnim emisijama “Svlačionica”, “Mjenjačnica” i “Koleđicom po svijetu”. Premijera spota je bila Na Hit-depou u travnju 1992 i to nam je otvorilo put ka širem medijskom proboju. Te godine su nas na jednom koncertu zapazili A.Dragaš i T.Šunjić i ponudili nam snimanje ploče za njihovu etiketu T.R.I.P. records. U to doba su bili u pregovorima sa Croatia Records kao distributerom i proizvođačem. Prvi rezultat toga je kompilacija T.R.I.P. zone, gdje smo se pojavili sa dvije pjesme. Nedugo zatim dobivamo ponude za koncerte u Sloveniji i to kao predgrupa KUD IDIJOTIMA u Ljubljani (17.12.), te na festivalu u Tivoliju na kojem smo svirali sa Dr. Neletom Karajlićem i njegovom frakcijom Zabranjenog pušenja. U međuvremenu, dobivši garancije kako nam se nitko neće uplitati u zvuk i tekstove, ulazimo u studio BEST MUSIC u Vrbiku u Zagrebu i tamo snimamo tijekom mjeseca studenoga naš prvi album imenom Džinovski.

Zbog raznoraznih peripetija, ploča je ugledala svjetlo dana početkom trećeg mjeseca 1993. godine i napravila je svojevrstan bum u medijima. Zaredalo je desetak koncerata po Hrvatskoj i Sloveniji na kojima smo bili izvrsno prihvaćeni. Činilo se da je bend konačno krenuo svojim putem. No, nije sve bilo tako sjajno kako je izgledalo. Zbog raznoraznih razloga u lipnju iste godine Tedy odlazi iz benda, a zamjenjuje ga Hadžo iz kultne grind-core grupe PATARENI. Tada smo stvarno počeli ozbiljnije raditi i puno češće imati probe, jer se Hadžo fenomenalno uklopio u bend. Dok smo pripremali pjesme za naš drugi album, odsvirali smo nekih četdresetak koncerata po Hrvatskoj i Sloveniji, te jedan u Austriji u Bregenzu. Usput smo dobili i diskografsku nagradu PORIN za najbolji alternativni rock-album. Kristalna dvorana nam nije bila po volji, tako da tu nagradu ne bih ubrojio u nama najznačajnije događaje u našoj karijeri. No, definitivno najdraži koncert u karijeri smo imali 11. listopada 1994. u maloj dvorani Doma sportova ispred RAMONESA. Imali smo tremu i odsvirali vjerojatno svoj najbrži koncert ikada, ali vrijedilo je.

1995. u veljači ulazimo u studio snimiti album G.A.D.. Kako netko jednom reče :”G.A.D. je najprodavaniji najlošije snimljeni album na svijetu”! Opet za T.R.I.P./ Croatia rec. Album se u prodaji pojavljuje u svibnju iste godine i donosi nam mnoštvo koncerata, tako da 19.01.1996. idemo i u Skopje. U to doba već polako pripremamo nove pjesme, ali i vodimo razgovore sa par nezavisnih kuća glede našeg slijedećeg nosača zvuka. Naš izbor pada na Jabukaton i u ožujku 1997. odlazimo u Ljubljanu snimiti treći album Desetka. Izvrstan producent (J.Križaj) i studio urodili su najbolje snimljenim albumom Hladnog piva do tada, na kojem smo izliječili sve frustracije uzrokovane eventualnim nezadovoljstvom na prethodne dvije ploče. Tu je Stipe, naš prijatelj iz Makarske, prvi puta otpjevao, uz neke urlike, i prateće vokale u par pjesama. Album izlazi početkom lipnja, a slijedeću godinu i pol sviramo gdje god ima struje. Posebno su nam dragi koncerti ispred NOFX i THERAPY?, te mini turneja po Njemačkoj u travnju 1998. U rujnu po prvi put sviramo u BIH, i to u Sarajevu kao gosti Zabranjenom pušenju. Krajem 1998. odsviravši posljednji koncert u Celju 12.12.1998. rastajemo se sa Hadžom. Pred Božić na probu nam, na preporuku Cindre, našeg tadašnjeg webmastera (ex ABZŽ-NORMALAN), dolazi Šoki i shvaćamo da je kemija tu. H.P. ima novog basistu.

1999. godina prolazi u pisanju i uvježbavanju novog materijala koji završavamo taman prije Subinog odlaska u vojsku. 10.05. Subu privremeno zamjenjuje Matko, naš prijatelj iz Makarske. Matko je odsvirao par koncerata po Hercegovini, Sloveniji i Hrvatskoj. Od 16. do 23 kolovoza snimamo Pobjedu. Ponukani iskustvom iz ranije faze diskografskog neiskustva, ovaj put odlučujemo sami kontrolirati cijelu stvar, pa Pobjeda izlazi pod okriljem naše nezavisne etikete GAJBA RECORDS u koprodukciji sa distribucijskom i izdavačkom kućom DANCING BEAR.

Značajno je spomenuti da nam je Stipe na Pobjedi, sada uz pjevanje pratećih, svirajući i trubu, postao stalni član. Iz birtija i na osnovi ranijih poznanstava iz Stenjevca i Gajnica izvlačimo Milka, klavijaturista (ili Milko pozadinac kako bi Bare rekao), starog gajničkog freaka odgojenog na svim mogućim rock stilovima. Prvi singl i video spot sa Pobjede je Politika, eskapistički kabaretski country-boogie o bijegu pred političkim bombama u toplo ljubavno gnijezdo. Pjesma izlazi uoči siječanjskih izbora 2000. i završava na prvim mjestima top-lista u Hrvatskoj. mislimo da smo sa ovim albumom i pričom oko njega lagano izašli iz klasičnog sirovog punk zvuka undergrounda i uputili se smjerom koketiranja sa svim mogućim glazbenim pravcima. Naravno, vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada. Hladno pivo je prije svega koncertni bend i u našim glavama razigrala se ideja o prvom live- albumu. Te, 2000. godine odsvirali smo turneju od oko 60-ak koncerata, dobili dva Porina (video spot i alternativni album) i umorni od tolikog puta odlučili stati na loptu, svakodnevni poslovi oduzimali su nam energiju i inspiracija je patila. Dogovorili smo se da ćemo uzeti malu pauzu dok nam se ne poslože kockice. Došli smo do zida na kojem je pisalo KUDA DALJE. Rupa u zidu se pojavila u obliku live albuma Istočno od Gajnica, snimljenog 19. i 20. 10. 2000. g. u zagrebačkom klubu Tvornica. Album izlazi početkom prosinca iste godine. Većina pjesama zvuči sirovo i zaključuje fazu benda do tih dana, u par pjesama smo pozvali Jakšu Kriletića iz tada još postojećih Jinxa, da svojim saxofonom podeblja Stipine trube i doda drugačiji štih zvuku. Svirao je i Igor iz Cinkuša violinu na par pjesama.

2001. neki članovi lagano prelaze tridesetu i Hladno pivo opet dolazi pred zid. Mile snima solo album “U dva oka” sa bendom Putnici. “U dva oka” je album nešto lakšega zvuka s pjesmama koje HP-u nisu legle (stajale bi HP ko piletu sise kako Mile lijepo reče jednom). Tada kreću glasine da se Hladno pivo raspalo ili da je promijenilo pjevača ili da Mile ima novi bend. Činjenica je da smo mi tada lijepo šljakali svaki svoje poslove, tu i tamo tulumarili, tu i tamo imali probe i živjeli manje od glazbe, a više od svojih svakodnevnih poslova. Mile je odsvirao par svirki sa Putnicima, promovirao album koji je snimio, bili smo mu i gosti na zagrebačkoj promociji. Za to vrijeme na probama HP-a se polako naziru obrisi novog albuma. Travnju 2002. g. nam donosi suradnju s našim i današnjim pokroviteljem, Ožujskim pivom. Snimamo Himnu, posvećenu nastupu Hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Japanu.

26.11.2002. na svjetski Dan nenasilja nad ženama u suradnji sa ženskom udrugom B.a.B.e. promoviramo video spot za pjesmu Šamar, posvećenu borbi protiv nasilja nad ženama. Pjesmu je producirao naš stari prijatelj Denyken i dogovorili smo se da preuzme brigu i oko albuma. Denyken nam je na probama u fazi završavanja novih pjesama otvorio vidike i polako nas navodio na profesionalno bavljenje glazbom. Album Šamar je sniman u Miletovoj kući od veljače do travnja 2003. g. Na ovom smo albumu pokušali nastaviti tamo gdje je Pobjeda završila, usaditi pjesmama dozu kabaretskog nastupa, trudeći se da muzika vjerno oslikava tekstove. Konačno, 07.06. 2003. izlazi dugoočekivani šesti album HP-a Šamar. Prve euforične reakcije su bile za nas iznenađujuće, pjesma Zimmer frei se vrtila non-stop, duet sa Edom Maajkom u Teško je ful biti kul takodjer, sviramo sve više, od Austrije i Njemačke preko Slovenije do BiH i SiCg.

10.12.2003. na Dan ljudskih prava dobijamo nagradu HHO-a Joško Kulušić za promicanje ljudskih prava na području medija. Miletu je sve teže otići i u kino, ljudi ga zaskaču na svakom kutu.

U ožujku 2004. na dodjeli Porina dobijamo četiri staklena kipića (video spot, vokalna suradnja, najbolja izvedba grupe s vokalom i rock album). Sve to skupa smo proslavili na našem velikom koncertu 20.04.2004. u 20h i 04 min. u zagrebačkom Domu sportova. Taj koncert je definitivno potvrdio da se toliki rad isplatio. Uz Edu Maajku, Zadrugu, KUD Idijote, Superhikse, Ibricu Jusića sa Arčijem, opernim pjevačem Tomislavom Bekićem, Nikom i Bruceom iz Pure Stems Packa kao gostima, dostojanstveno smo ušli u rock’n’roll punoljetnost.

Kako se televizija naglo zainteresirala za snimanje koncerta, došli smo na ideju da isti koncert objavimo i na DVD-u, ali da bi sve ispalo kako treba, od zvuka do slike, uzeli smo za redatelja Ivana Miladinova, a kao tonac nam je u reportažnim kolima sjedio Edi Cukerić sa kojim se znamo još otkad je producirao naš četvrti album Pobjeda. Početkom prosinca 2004. DVD pod imenom “Pun (k)ondom spo(r)tova” izašao je za Dancing Bear. Na samom DVD-u osim 31 pjesme nalazilo se još i 12 video-spotova te kojekakve dogodovštine prije i poslije koncerta snimljene sigurnom rukom našeg dragog kamermana Jimmyja. Vrijeme je pokazalo da je taj DVD bio pun pogodak jer se prvi tiraž brzo rasprodao. Nakon tog koncerta, po prvi put u životu smo pokupili velike recenzije u svim novinama. Inače se o našim koncertima uvijek pisalo negdje u kutku istih tih novina. Zanimljivo da su nam nakon toga koncerta mnogi “prijatelji” iz glazbene branše dolazili i govorili nam da je to to, i da mi sa ovom vrstom glazbe nikada nećemo ući u veće dvorane od Male dvorane sportova.

U proljeće 2005. krećemo na turneju nazvanu “Runda za sve”, na njoj smo promovirali DVD i željeli da publika i u ostalim gradovima doživi atmosferu iz male dvorane Doma sportova. Turneja je obuhvatila deset najvećih hrvatskih gradova, a veliko finale se održalo 25.05.2005. u Velikoj dvorani Doma sportova koja se umalo srušila što od grlenih 10 000 fanova što od razglasa iz kojeg su treštali deseci kilovata moćnog rock’n’rolla! Mi u zenitu, a zli jezici polizaše svoj drek! Kakav gušt! Do kraja te 2005. odsvirali smo još mali milijun koncerata po HR i bližem i daljem inozemstvu da bi se negdje početkom 2006. zakopali u garažu i krenuli sa radom na novom albumu. Taman kad smo mislili da u miru možemo raditi nove stvari, pojavljuje se naš prijatelj redatelj Goran Kulenović sa scenarijem za njegov novi film pod nazivom “Pjevajte nešto ljubavno” te sa ponudom da glazbu u filmu radi HP. Prihvaćamo i bacamo se na posao te kod našeg prijatelja Samira Kadribašića (ex Jinx) u njegovom studiju snimamo četiri pjesme za taj film te u filmu kao glumci odrađujemo manje sporedne uloge.

Napokon je došlo vrijeme da se stvarno posvetimo novom albumu. Nakon što danima nismo izlazili iz prostorije za vježbanje, Miletu pada napamet jedna odlična ideja, iznajmiti kuću negdje na osami i tamo odraditi pretprodukciju. Superiška! Nakon kratkog vijećanja odlučujemo se da ovaj album ponovno radimo sa Denykenom jer zašto mijenjati dobitnu kombinaciju. Jedinu kombinaciju koju smo odlučili promijeniti je ta da slijedeći album sigurno neće izaći za našu dosadašnju izdavačku kuću Dancing Bear. Denykenovi prijatelji, obitelj Mihelić, nam iznajmljuju kuću u selu Brezik u Lici i otiskujemo se na desetodnevni Beer-bilding koji će se kasnije pokazati i kao Rakija-bilding Hladnog piva. Osupnuti mirnoćom ličkog krajolika te vispreni od maligana radimo danonoćno na usavršavanju novog remekdjela! Baka Jela i Tyson u prvom redu, a zatim i ostale bakice i poštar Pero brinuli su se da nam ne bi štogod usfalilo u nepreglednim pustopoljinama, pa smo se svi vratili sa kojim kilogramom viška ali i savršenim materijalom koji smo nestrpljivo čekali prebaciti iz glave na “traku” u Denykenovom studiu.

Pošto smo imali jako puno vremena do izlaska albuma radili smo ležerno bez ikakve žurbe. Čak smo imali toliko vremena da je Suba odlučio poslušati Denykenov savjet i snimati po prvi put u životu po metronomu ili ti što bi se reklo “u timeu”! No njegovo snimanje bubnja je ipak oduzelo samo četiri dana. Kakvo razočarenje za ostatak banda koji se namjerio smijati dok se jadni Suba muči. Denyken je pak bio zabrijao na nekakav “smeđi” sound gitare. Nitko pojma nije imao što mu je u glavi pa nas je to koštalo skoro dva tjedna vremena dok nije pronašao taj sound. Kroz studio je protutnjalo otprilike desetak vrhunskih pojačala.

Nakon razmatranja ponuda od diskografskih kuća, odlučujemo se za Menart. Aleksandar Dragaš kao naš prvi izdavač i menadžer se uhvatio u koštac sa našom “subjektivnom” biografijom koja je izašla u studenom, a snimanje u studiju se otegnulo na tri mjeseca. Usporedo sa snimanjem smo radili i na dizajnu covera albuma sa kreativnom agencijom “Nukleus” koja se odlično sjetila da se album nazove “Knjiga žalbe” jerbo se mi stalno nešto žalimo u tim svojim pjesmama, a i ta knjiga se nalazi u svakoj birtiji kao i pivo. Svaka im čast na dizajnu, ali to je bilo preskupo za proizvodnju. Menartovci su bili prezadovoljni sa idejom, ali “gdo bu to platil?”. No, kad se male ruke slože sve se može pa smo se dali u potragu za nekim tko će razumjeti naše financijsko stanje glede izrade omota albuma i kako to uvijek kod nas biva, našli smo ga. U međuvremenu je Denyken uspio kontaktirati Brada Blackwooda iz Euphonic masters – Memphis, Tennessee, sa kojim se znao otprije preko interneta i on je pristao masterirati cijeli album. Poznat je inače bio po suradnji sa ZZ Topom, Kalexicom i Evanesenceom. Pun pogodak za nas momke iz Gajnica! Kad smo preslušavali gotov masteriran materijal krajem veljače 2007. ježili smo se od zadovoljstva. Pomislili smo – to je to! Jebo trgovinu, idemo u proizvodnju! Knjiga žalbe je na stolu!

Velika turneja je krenula 25.05.2007. sa zagrebačke Šalate, rasprodane 10 dana prije. U slijedećih šest mjeseci održali smo preko četrdeset koncerata u zemljama regije i okrunili uspješnu godinu 14.12.2007. koncertom u velikoj dvorani zagrebačkog Doma sportova koja je bila rasprodana čak osam dana prije.

2008. godina je također prošla u znaku koncerata širom regije. Usporedo smo se počeli pripremati za XXlive, mega koncert i proslavu dvadeset godina našeg rada. Odlučili smo se za Otok mladosti na Jarunu, mjesto na kojemu su se već održavali festivali i pokušali napraviti do tada nezamisliv spektakl za rock bend iz Hrvatske. Tako se, 20.09.2008., na Jarunu okupilo gotovo 30000 ljudi. Nervoza, direktan prijenos na nacionalnoj televiziji, velika bina, staza, mala bina, plamenovi, dim, srebrna kiša i opći delirij. Podrška su nam bili Obrint pas iz Španjolske, specijalni gosti Los Caballeros, a kao gosti iznenađenja su uletjeli TBF.

Od izlaska “Knjige žalbe” razmišljali smo i o DVD-u koji ne bi bio klasični DVD samo sa jednog velikog koncerta nego koji bi oslikao više-manje cijelu turneju po Hrvatskoj te sam način nastajanja “Knjige žalbe” pa smo si dali truda snimiti (audio i video) sve naše koncerte u većim gradovima, boravak na pretprodukciji u Lici i još kojekakve putešestvije. Danas ponekad razmišljamo da nam to možda i nije bila najpametnija ideja s obzirom na obim posla koji treba odraditi da bi jedno takvo izdanje u Hrvatskoj ugledalo svjetlo dana. No, sad kada se bliži sam izlazak “DVD-a” nije nam žao niti jedne lipe, a niti sekunde, utrošene na to velebno izdanje.

DVD pod nazivom “Knjiga postanka” je samo logičan slijed događanja od izlaska “Knjige žalbe”. Vjerojatno se radi o najopremljenijem izdanju koje je ikad do sada izašlo na ovim prostorima. Knjiga od preko 350 stranica sa tvrdim uvezom te sam DVD na kojem se nalzi 11 kratkih “one-take” filmova, dokumentarni dijelovi sa pretprodukcije iz Like, snimanja u studiju te same turneje uz više od dvadeset live pjesama sa raznoraznih lokacija zaokružuju našu priču oko našeg zadnjeg albuma “Knjiga žalbe”.

2009. i 2010. protječu u znaku koncerata po regiji sa fenomenalnim koncertima u Beogradu, Ljubljani, Banja Luci, Skopju i mnogim drugim gradovima širom ex - YU. Istovremeno u svojoj rupi polako stvaramo nove pjesme. Materijal je prilično "šaren", koristimo neke efekte i pristupe koje prije nismo imali prilike isprobati. Sve to kulminira odlaskom u Jelov klanac početkom 2011. U malom selu nedaleko od Rakovice zajedno sa producentom Edijem Cukerićem konačno završavamo 12 pjesama koje će se naći na sedmom albumu. Odmah po povratku iz Jelovog Klanca odlazimo u RSL studio u Novo Mesto i tijekom dva tjedna snimamo pjesme za album koji smo nazvali Svijet Glamura. Album je to šarolike tematike i glazbenih stilova, prošaran utjecajnima od punka, Nu metala, indie rocka pa sve do surf rocka, osvrt na društvo u kojemu ništa ne funkcionira na normalan način i sve liči na veliki medijski cirkus koji forsira nebitne stvari nauštrb bitnih. Prvi singl "Ezoterija" izlazi pred proljeće 2011. praćen epskim video spotom o kontroli pojedinca putem subliminalnih poruka, režiju potpisuje Filip Filković Philatz. Izrada omota je povjerena Zdenku Bašiću i Manuelu Šumbercu, omot predstavlja vašarsku sliku sa našim crtanim likovima u raznim ulogama i savršeno nadopunjava priču oko albuma. "Svijet glamura" se pjavljuje u prodaji polovicom travnja i prvi promotivni koncert sviramo u "Teatru ITD" pred dvjestotinjak fanova. Nakon toga kreće promotivna turneja koja kulminira dvoranskim koncertima u svim većim gradovima regije. Scenografija je najbogatija do sada, na pozornici dominiraju cirkuski šator i velika svijetleća slova "Hladno Pivo". Od zagrebačke Arene, splitskog Spaladiuma pa do dvije beogradske Hale sportova sviramo pred najvećim brojem ljudi koji smo do sada imali na samostalnim koncertima. Od sedam singlova skinutih sa albuma, "Ezoterija" i "Pravo ja" ulaze u uži izbor za hit godine 2012. i 2013. Nakon 100-tinjak koncerata u zimi 2013. ponovo ulazimo u studio.

Singl "Na ovim prostorima" snimljen je u Strmcu u studiju Present pod producentskim nadzorom Denykena, namjera je bila snimiti pjesmu koja govori o jednom zajebanom mentalitetu na ovim prostorima. Zanimljivo je da su odsvirane i ukulele, instrument koji nikada prije nismo imali u našim pjesmama. Video spot za pjesmu je režirao Goran Kulenović - Kula kao humorističnu razglednicu balkanskog mentaliteta opterećenog Europskom unijom. Singl je odlično kotirao na radio stanicama i ušao je u izbor za hit godine. Iste godine iz benda odlazi trubač Stipe i polako pripremamo novi album kao petorka.

Na traženje i nagovor mnogih fanova u 07., 08. i 09. 03. 2014. u kultnom zagrebačkom klubu KSET sviramo tri koncerta pod nazivom "Evo Vam Džinovski !" , repertoar je sastavljen od svih pjesama sa albuma Džinovski i dijela pjesama sa G.A.D.- a i Desetke. Svi koncerti su snimani audio i video kako bismo ih objavili na CDu i DVDu čim nam se za to ukaže prilika, a istovremeno punom parom radimo na pjesmama za novi, osmi studijski album.

2014. u proljeće nakon razgovora sa producentskim duom Ferina- Miholjević ulazimo u studio Pleasentville. Studio se nalazi u zapuštenom krugu bivše tvornice "Katran". Apokaliptično okruženje usred svjetala velegrada donosi dvije pjesme: "Vjeruj u mene" i "Mesi". "Messi" izlazi i kao singl u svibnju uz video spot u režiji Vojana Koceića. Po prvi puta album snimamo u fazama, još pet pjesama snimamo u ljeto 2014. povremeno prekidajući turneju. U jesen se povlačimo u izolaciju, ovoga puta radi se o malom selu Mrežnica, smještenom uz samu rijeku i slap. U Mrežnici provodimo tjedan dana i završavamo još šest pjesama. Mjesto je toliko daleko od civilizacije da se i naš klavijaturist Deda jednom izgubio u šumi. Cijeli materijal nam se čini nekako prirodniji i čvršći od prethodnog albuma, bez dodatnih instrumenata, gitaristički obojen. U tom duhu objavljujemo i spomenuti materijal sa koncerata iz KSETa, u studenom izlazi dvostruko CD/DVD izdanje "Evo Vam Džinovski !" Promociju održavamo u GK "Jabuka", a album odmah postaje najprodavanije izdanje u slijedećih mjesec dana.

Zaokruživši priču oko "Džinovskog" vraćamo se u studio kod Jure i Pavla i završavamo snimanje "Dana zatvorenih vrata" odlučivši da album objavimo samostalno za vlastitu izdavačku kuću "Gajba records". Na albumu se nalazi 15 pjesama , 51. minuta muzike za skakanje i plakanje ili kako to opisuje Mile:

"Sadržavat će devedesetidevet posto gitara, bubnja, basa i glasa."

Onaj jedan posto čine gosti od kojih bi izdvojili Tomfu iz Kawasaki 3pa
koji nas je pošteno izvrijeđao na jednoj pjesmi te Goluba iz Goblina
koji nam je svoj dionicu otpjevao iz ormaru u Adis Abebi (Etiopija).
Naša mlada firma Gajba Records je naš nježni mladi cvijet
i preporučeno mu je zalijevanje kupnjom originalnih primjeraka albuma,
kako se ne bi osušio do novog cvjetanja."

A dalje? Dalje je sudba, ka’ beskrajno more!